Garaža test – Toyota Corolla Sedan 1.5 Valvematic Sol

Aktuelna generacija Toyote Corolle nije nam nepoznata. Upoznali smo se detaljno prošle godine i to u sve tri karoserijske izvedbe, kao i sa dva pogonska agregata. Iako je hibrid sve traženiji zbog svojih brojnih prednosti, a sada je i cenovno pristupačniji, značajno je interesovanje i za novi Toyotin atmosferski motor. Upravo ovaj, moderni 1.5-litarski atmosferac, našao se na našem testu.

Odmah da razjasnimo. u pitanju je trocilindarski motor, radne zapremine 1490 cm³ koji je nastao na najsavremijoj TNGA platformi. U pitanju je zapreminski manja i slabija verzija dvolitarskog agregata koji nam je poznat iz hibridne verzije sa 180KS. Koristi dobro poznatu VVT-iw tehnologiju, a pogonjen je lancem te možemo očekivati da će biti pouzdan i dugotrajan. Na prednju osovinu isporučuje 125KS što se pokazalo više nego dovoljno u svakodnevnoj upotrebi. Iako nije trkač postiže maksimalnu brzinu od 190km/h, a ističe se njegova ekonomičnost. Tokom sedmodnevnog test nismo imali prilike da se otisnemo van grada, ali je Corolla i u gradskim uslovima zabeležila potrošnju od 8 litara što je u Beogradu gotovo nemoguće postići sa klasičnim benzincem.

Za ekonomičnost je dobrim delom zaslužan i šestostepeni manuelni menjač, čiji su prenosni odnosi odlično upareni sa agregatom. Po pitanju vožnje prvi utisak je definitvno pozitivan. Agregat bez mučenja ispunjava zahteve u najvećem broju slučajeva. Živahno se odaziva čim kazaljka pređe 2000 obrtaja iako traži visokih 6000 obrtaja da bi se iskoristila sva raspoloživa snaga. No svih 125KS biće neophodno samo na otvorenom, pre svega na autoputu, jer ipak treba povući više od 1400kg koliko je Corolla teška.

Tako se sa lakoćom vozi po gradu u optimalnom rasponu između 2000 i 3000 obrtaja, čime se i potrošnja zadržava na jednocifrenoj brojci. Ne ostavlja utisak agregata sa tri cilindra, osim što ga na visokim obrtajima prati zvuk karakterističan za trocilindraše. No u normalnoj vožnji vrlo je tih i uglađen, te je uz udobnost koju Corolla pruža, vožnja u ovom automobilu zaista prijatna. Ističemo i odličan položaj za vožnju iz vozačke perspektive, te se i nakon više sati provedenih u automobilu, ne umara.

U ponudi je pet paketa opreme, mada u ovom trenutku jeftiniji paketi nisu dostupni.  Najbolja kupovina trenutno je svakako model Luna po akcijskoj ceni od 18.390 evra, dok je testirani model u Sol opremi skuplji za više od 5000 evra. Kod Toyote znamo da je u svim paketima opreme obavezan Toyota Safety Sense – paket bezbednosne opreme, ali je i sva druga neophodna oprema tu.

Tako se u svim paketima nalazi 8″ ekran multimedijalnog uređaja, koji prikazuje funkcije Toyotinog Smart Connect sistema. Ako ste navikli na izgled poput najskupljeg mobilnog telefona, možda ćete biti razočarani. Toyotin pametni sistem ima razne funkcije, pa i bežičnu konekciju sa Apple CarPlay aplikacijom, ali izgleda previše jednostavno. Funkcionalnost je, svakako, na prv om mestu. Pohvalno je što se „Cloud“ aplikacija za navigaciju koristi besplatno prve 4 godine.

Toyota je definitivno obratila više pažnje na odabir materijala, koji su sada prijatniji na dodir, a i izgledaju daleko bolje. Kvalitet izrade nikada nije bi upitan kod japanskog proizvođača, a sa boljim materijalima ukupan utisak je značajno poboljšan.

Da bi išli u korak sa svetom i digitalizacijom svega, u Toyoti su odlučili da instrument tabla dobije 7″ TFT ekran u boji, koji se nalazi između brojača, koji su prepolovljeni. Može se reći originalno, mada u neku ruku polovično rešenje. Informacije na ekranu su lako čitljive, a tasterima na upravljaču jednostavno se prolazi kroz meni i vrši odabir informacija ili određenih funkcija.

Iz vozačke pozicije sve je pregledno i na dohvat ruke, a pohvaljujemo i ergonomiju, odlično pozicioniran naslon za ruku kao i ručica menjača. Ipak zameramo što se naslon za ruku ne može pomerati pa treba pronaći idealnu pozciju pomeranjem sedišta, što nekad nije jednostavno. Takođe ostava ispod naslona za ruku bi mogla biti veća.

dužina/širina/visina (mm)
4630/1435/1780

 

Sa međuosovinskim rastojanjem od 2700 mm prostora u kabini ima sasvim dovoljno. Napred će se komforno smestiti čak i krupnije osobe, a pozadi definitivno ima prostora da se udobno smeste dve odrasle osobe. U slučaju potrebe, bez mnogo guranja, ima prostora i za još jednu osobu pozadi. Deci svakako prostor ne predstavlja problem, a mališani koji su se vozili ističu da je konektor za vezivanje pojaseva pristupačan pored dečijih sedišta. Tako da se mogu vezivati sami, što nije uvek slučaj u drugim automobilima. Dodatni komfor putnicima na zadnjoj klupi pruža i ventilacija u zadnjem delu što obično viđamo kod luksuznijih vozila.

Sa 471 litara zapremine prtljažnik je i veći nego što možemo očekivati od jedne trozapreminske limuzine C segmenta. Sasvim sigurno dovoljan za pakovanje stvari prilikom odlaska na duži odmor ili službeni put, jer Corolla podjednako dobro obavlja funkciju porodičnog i službenog automobila.

Iako ima dovoljno prostora u prtljažniku, treba imati u vidu ograničene dimenzije otvora zbog kratkog poklopca prtljažnika. No to nećemo zameriti, jer svakako Corolla nije auto u kojem  treba prenositi veš mašinu, a i najveći kofer će sigurno stati.  Mala zamerka se odnosi na taster za otvaranje prtljažnika, koji po navici tražimo oko sredine, a tu je smeštena kamera. Taster nije ni pored kamere već izmešten dvadesetak centimetara desno i dok se ne stekne navika nije ga uvek lako pronaći iz prvog pokušaja.

Ima li potrebe naglasiti da je Corolla, ne samo Toyotin najprodavaniji model, već najprodavaniji od svih ostalih modela automobila, u istoriji. Ovu titulu drži još od 1997. godine, a do sada ih je prodato preko pedeset miliona u 12 generacija. Poslednja generacija (E210) proizvodi se već gotovo četiri godine, u tri karoserijske izvedbe. No nekako prava Corolla je ova baš ova sedan verzija, jer je mnogima  i dalje sinonim za Corollu njena šesta generacija sa oznakom E90, koju smo upamtili devesetih godina.

Nakon višednevnog druženja sa Corollom jasno je da je Toyota i dalje na pravom putu sa ovim modelom. Ono što nas raduje je da nisu u potpunosti napustili koncept pogonskog agregata sa unutrašnjim sagorevanjem iako su hibridi danas traženiji više nego ikada ranije. Možda ćemo Corollu u budućnosti voziti i sa nekim drugim pogonskim gorivom, izraženim u kilovatima, ali sasvim sigurno da i moderni benzinac još nije mrtav i ima šta da pruži.

 

Tekst i fotografije: Željko Jelisavac

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *